WELL-BEING

Džozef Pilates: Šta je Kontrologija zapravo trebalo da znači

Pre nego što je postao opštepoznat pojam, Pilates se zvanično zvao Kontrologija, sistem stvoren sa ciljem da um ponovo preuzme upravljanje telom. Saznajte zašto je Džozef Pilates verovao da je pažnja ključni deo vežbanja i kako njegova originalna ideja i danas menja način na koji se krećemo.

Nikada to nije nazivao Pilatesom. Tokom čitavog njegovog života, ovaj metod je nosio drugo ime, ime koje je sam osmislio i koristio sa potpunom ozbiljnošću, pa je ostatak sveta taj naziv vremenom zamenio njegovim prezimenom. Do trenutka kada je sud u Njujorku 2000. godine presudio da reč Pilates ne pripada nikome, pošto je postala opšta poput joge ili aerobika, originalno ime već je bilo tiho zaboravljeno na poslednjim stranicama starih knjiga.

Naziv je bio Kontrologija. Kontrola, spojena sa nastavkom koji se dodaje oblastima proučavanja. Ne trening, ne rutina. Naučna disciplina, u istom smislu u kom je geologija disciplina.

Taj izbor govori skoro sve o tome kako je razmišljao. Nije verovao da je samo sastavio skup vežbi. Verovao je da je otkrio nešto o tome kako bi telom trebalo upravljati i da će, kada to jednom shvatite, same vežbe doći prirodno.

Njegova definicija, zapisana 1945. godine, bila je potpun sklad tela, uma i duha. Kada se čita danas, zvuči kao nešto odštampano na cegeru, izbledelo od stotinu godina upotrebe u jeziku fitnesa i zdravog života. Ali pročitana u tadašnjem kontekstu, to je bila znatno ozbiljnija tvrdnja. Govorio je o autoritetu. O tome ko upravlja telom: samo telo ili osoba koja u njemu živi.

Smatrao je da se većina pokreta dešava bez ikakve svesne odluke. Telo bira put najmanjeg otpora, uključuje mišić koji mu je najbliži i najspremniji i uradi posao loše po hiljadu puta dnevno, sve dok taj obrazac ne postane navika. Kontrola, u njegovom rečniku, nije bila sputavanje niti zadržavanje. Bila je to oduzimanje pokreta od automatskog rada. Ništa nemarno. Ništa urađeno iz zaleta. Svaki pokret prolazi kroz um pre nego što stigne do mišića.

Zato te vežbe i izgledaju tako kako izgledaju. Deset ponavljanja umesto trideset. Mali opseg pokreta. Tempo koji ne dozvoljava zaletu da odradi bilo kakav posao. Ne postoji verzija ovog metoda koja se može uraditi dok razmišljate o nečemu drugom, i to nije propust. To je čitava suština. Pažnja je glavni podsticaj za trening. Pokret je samo ono na šta je ta pažnja usmerena.

Cilj koji je imao na umu bio je mnogo veći od jednog sata na strunjači. U svojim spisima govorio je o snu, vazduhu, kupanju, obući, pa i o načinu na koji deca sede u školskim klupama. Smatrao je da je moderan život stvorio ljude koji su izgubili sposobnost da zaista žive u svom telu, a Kontrologiju je ponudio kao rešenje. Trideset i četiri vežbe na strunjači koje je objavio bile su samo najmanji deo tog predloga. Očekivao je da ta kontrola izađe iz sale sa vama i da upravlja time kako stojite u redu i kako ustajete iz stolice.

Mora se reći da je bio samouveren i u vezi sa mnogim stvarima koje ne mogu da prođu proveru. Pisao je o unutrašnjem tuširanju i čišćenju krvi sa istom sigurnošću koju je imao dok je objašnjavao vežbu kotrljanja, pa je deo njegove fiziologije jednostavno proizvod svog vremena. Shvatiti ga ozbiljno znači odvojiti dobre delove, a ne braniti baš sve.

Ono što je preživelo jeste glavna ideja, i preživela je izuzetno dobro. Čitav vek kasnije, proučavanje načina na koji ljudi stiču veštinu pokreta uvek iznova dolazi do istog zaključka. Pažnja je ono što menja obrazac. Ponavljanje bez pažnje menja vrlo malo. Telo uči samo ono za šta je um bio prisutan.

To znači da je najmanje atraktivna stvar koja se dešava u sali zapravo najbliža onome što je on zaista predlagao. Instruktor zaustavlja grupu i ponavlja istu korekciju četvrtu nedelju zaredom. Neko spusti rame, produži zadnji deo vrata, pronađe rebra. Spolja se ne vidi nikakva promena. Vežba sa druge strane prostorije izgleda potpuno isto.

To je Kontrologija. Ne sam oblik pokreta, već činjenica da ga je neko izveo namerno, umesto da pusti telo da improvizuje kao i obično.

Koristimo reč Pilates zato što je svi koriste i zato što bi bilo besmisleno insistirati na drugom nazivu. Ali originalno ime je korisnije, jer jasno govori čemu taj sat vremena služi. Ne treningu koji je sticajem okolnosti spor, već proučavanju sopstvenog tela i tome kako da vi postanete onaj koji donosi odluke.